Zanimljivim i naučnim argumentima potkrijepljenim izlaganjima lingivista i toeretičara književnosti, kao i podsticajnim diskusijama nakon svake sesije, juče je nastavljen radni dio drugog Međunarodnog skupa „Srpsko jezičko i književno nasljeđe na prostoru današnje Crne Gore. Srpski jezik i književnost danas”.
Književno-teorijsku sesiju, na kojoj je bilo najviše govora o novijoj srpskoj književnosti u Crnoj Gori, juče je otvorio Ljubomir Milutinović koji je govorio na temu „Filip Višnjić i Njegoševo `Ogledalo srpsko`”. Napominjući da je očigledno da su Višnjićeve pjesme bile inspirativne Njegošu, Milutinović između ostalog kaže: „Višnjićev repertoar u mnogome je uticao na Njegoša koji je 1845. godine unio svih devet njegovih pjesama o Prvom sprskom ustanku u `Ogledalo srpsko`”. Njegoševo „Ogledalo srpsko” bilo je tema izlaganja i Saše Kneževića. Tačnije, on je izlagao na temu „Crna Gora u `Ogledalu srpskom`” gdje je izanalizirao koliko često se javlja naziv Crna Gora, pridjev crnogorski, i u kojem maniru, značenju, sa kojim odrednicama. Po Kneževiću „Ogledalo srpsko” je neka vrsta istorijske čitanke koju je Njegoš sklopio na način koji mu je odgovarao u skladu s društveno-političkom trenutkom u kome se nalazio i državničkim ciljevima.
O savremenim srpskim književnicima u Beogradu porijeklom iz Crne Gore – Miodragu Bulatoviću, Borislavu Pekiću i Danilu Kišu govorio je Mladen Šukalo. Šukalo je tokom izlaganja „Okviri srpske književne istorije II: Miodrag Bulatović, Borislav Pekić i Danilo Kiš” pokušao da ukaže i uveže jedan mogući način čitanja razvoja srpske književnosti, a koji je počeo ranijim radom koji se bavio Njegošem i Andrićem. Tako, kaže Šukalo, Bulatović i Pekić nijesu odricali svoje Srpstvo, niti potirali činjenice svog porijekla – vezanosti za prostor Crne Gore, dok je Kiš za sebe izjavljivao da je jugoslovenski pisac, a njegova supruga nije dozvolila da se upiše u korpus crnogorske književnosti.
Šukalo je citirao Bulatovićevu izjavu: „Ne postoje dvije crnogorske literature, niti je Crnogorce moguće dijeliti. Crnogorci su kategorija. Velika jedna stvar, nedjeljiva stvar, alem kamen u jednom velikom mozaiku. Ne volim ja to dijeljenje, mračno je to i stiže iz daleka. Mi koji stvaramo literaturu duboko smo svjesni kome pripadamo, a mi pripadamo, čak i onda kada dobro ne pišemo, literaturi Njegoša, Marka Miljanova, Iva Andrića i Vuka Karadžića”. Šukalo je još jednom s auditorijumom podijelio zanimljiv Bulatovićev citat, a vezano za jezik, koji je dao u intervjuu još 1972. godine.
- Dosta nam je jedan jezik, a ti crni u gori kukavci što traže varijantu, i mladost svoju što na to troše, nijesu u stanju jezik da upotrijebe koji imaju, a kamoli da ga zloupotrijebe – citirao je Šukalo Bulatovića.
„Istorijski roman i pitanje dokumentarnog u savremenoj srpskoj književnosti” naslov je teme Vesne Cidilko, koja je temu suzila na razmatranje stvarnih istorijskih likova u romanu Aleksandra Gatalice „Veliki rat”. Odnosno, načinu na koji se Gatalica poigrava s čitaočevim znanjem i istorijskim faktima, dajući likovima karakter koji on želi – imaginaran.
Marko Nedić bavio se piscima, uglavnom proznim, koji su iz Crne Gore počeli dolaziti `50. godina u Beograd, i nastavili sve do negdje `80. godina prošlog vijeka, i ostvarili veliki uticaj na tokove savremen srpske književnosti. No, u izlaganju „Savremeni srpski pisci iz Crne Gore” Nedić se osvrnuo i na savremene srpske pisce koji stvaraju, ili su stvarali, u Crnoj Gori. O poeziji Momira Vojvodića govorila je Valentina Pitulić, a Lidija Tomić se takođe skoncentrisala na djelo još jednog savremenog pisca iz Crne Gore Miodraga Vukovića. Tako Tomićeva u izlaganju „Narativni postupci u prozi Miodraga Vukovića” između ostalog kaže: „Vukovićeve priče govore jezikom odsustva i praznine, jezikom izgubljenog svijeta ispunjenog prividom magnovenja, crnim humorom, podsmijehom. Vuković ima u vidu vizuelnu dinamičnost toka radnje postignutu filmskom tehnikom pogleda, bez žanrovske opredijeljenosti, osim iskustva pripovijedanja kojim izbjegava svečanu reprezentativnu ulogu jezika”.
Na ovoj sesiji govorili su ili će kasnije priložiti svoje radove za zbornik koji će se štampati: Valentina Pitulić, Boško Suvajdžić, Goran Maksimović, Lucija Đurašković, Jasmina Ahmetagić, Livija Ekmečić, Jovan Pejčić, Radoje Femić, Milorad Durutović, Ala Tatarenko, Slobodan Vladušić, Goran Radonjić, Igor Simanović, Nebojša Lazić i Aleksandar Jerkov.
Skup se završava danas neformalnim druženjem učesnika skupa koji su organizovali Matica srpska – Društvo članova u Crnoj Gori, Matica srpska Republike Srpske i novosadska Matica srpska. Zbornik radova s ovog skupa biće naknadno štampan.
Ž.J.